Cijena CNG-a u Italiji

Cijena stlačenog prirodnog plina (CNG) u Italiji i dalje je ključna tema u energetskoj tranziciji i održivoj mobilnosti. U 2025. prosječni trošak iznosi između €1,30 i €1,70 po kilogramu, uz značajne razlike ovisno o regiji, operateru i gustoći benzinskih postaja.

Glavni dobavljači CNG-a u Italiji, poput ENI, Q8, IP i Esso, primjenjuju različite tarife ovisno o logistici, blizini glavnih plinovoda i lokalnoj konkurenciji. Sjeverne regije — Lombardija, Emilija-Romanja, Veneto i Pijemont — koncentriraju najveću gustoću postaja i obično bilježe najkonkurentnije cijene.

S druge strane, jug i otoci imaju više cijene zbog manje infrastrukture, ovisnosti o pomorskim rutama i većih troškova prijevoza. Gradovi poput Milana, Bologne, Verone ili Torina pokazuju niži prosjek, dok su Palermo, Cagliari i Bari u višem rasponu. Ova teritorijalna raznolikost odražava energetsku strukturu Italije, koja je snažno ovisna o uvozu plina i regionalnim skladišnim kapacitetima.

Tijekom 2010-ih CNG se konsolidirao kao jedno od najpovoljnijih goriva u zemlji, s stabilnim cijenama i rastućom potražnjom od gradskih flota, komercijalnih vozila i privatnih korisnika. Europska energetska kriza 2021. promijenila je taj scenarij: cijene prirodnog plina su porasle, a 2022. neke su postaje dosegnule vrijednosti iznad €2,50/kg.

Smanjenje ruskih isporuka, volatilnost TTF tržišta i pritisak na strateške rezerve stvorili su snažnu nestabilnost. Od 2023. diverzifikacija dobavljača i povećanje uvoza iz Alžira i Azerbajdžana, zajedno s oporavkom skladišta, omogućili su postupno umirivanje cijena, iako su trenutačne razine i dalje iznad pretkriznih.

Potražnja za vozilima na CNG smanjila se zbog manje ponude modela od proizvođača i rasta elektrifikacije. Uvođenje biometana u mrežu djelomično je stabiliziralo tržište, ali njegov utjecaj još je ograničen u pogledu volumena i teritorijalne raspodjele.

Razvoj cijene CNG-a u Italiji također ovisi o unutarnjim čimbenicima poput sposobnosti postaja da održavaju stabilne ugovore o opskrbi i dostupnosti kompresijske infrastrukture. U regijama s većom gustoćom postaja konkurencija je djelomično ublažila povećanja, dok je u područjima s manjom ponudom volatilnost bila izraženija.

Postupna digitalizacija sektora, s platformama koje prate cijene u stvarnom vremenu, poboljšala je transparentnost i omogućuje potrošačima da lociraju najkonkurentnije CNG postaje, iako regionalne razlike ostaju značajne.

Prognoze upućuju na relativnu stabilnost cijene CNG-a u narednim godinama, uvjetovanu razvojem europskog tržišta plina i provedbom novog EU regulatornog okvira. Direktiva (EU) 2024/1788 i Uredba (EU) 2024/1789 uspostavljaju integrirani sustav za prirodni plin, obnovljive plinove i vodik, što bi moglo poboljšati učinkovitost opskrbe i potaknuti širenje biometana.

Italija, jedna od zemalja s najvećim potencijalom za poljoprivredni biometan, planira povećati kapacitete do 2030., što bi moglo smanjiti ovisnost o fosilnom plinu i ublažiti cijene. U srednjem roku prijelaz na obnovljivi vodik i sintetička goriva mogao bi djelomično zamijeniti ulogu CNG-a, osobito u teškom prometu, iako će CNG ostati važan prijelazni pogon za gradske flote, komunalne usluge i komercijalna vozila.

Razvoj vodikove infrastrukture, potaknut sredstvima EU i strategijom REPowerEU, mogao bi promijeniti ravnotežu tržišta. Međutim, uvođenje vodika u lagani promet bit će postupno, što će omogućiti CNG-u da zadrži prisutnost barem još jedno desetljeće. Evolucija cijena također će ovisiti o sposobnosti Italije da osigura stabilne ugovore o opskrbi, diverzificira izvore i poveća domaću proizvodnju biometana.

Talijanska vlada održava poticaje za promicanje alternativnih goriva, uključujući CNG. Ecobonus 2024 ponovno je aktivirao potpore za konverziju vozila na CNG, s subvencijama do €800 za putnička vozila Euro 4 ili novija. Iako ti poticaji izravno ne smanjuju cijenu goriva, pomažu održati potražnju i funkcioniranje mreže postaja.

Paralelno, Italija potiče specifičnu podršku za obnovljivi vodik u okviru REPowerEU, s ulaganjima u logističke koridore, elektrolizere i punionice. Regije su također razvile vlastite programe, poput poticaja za instalaciju točaka za točenje u industrijskim zonama ili potpora za obnovu gradskih flota vozilima na CNG ili biometan.

Italija nastavlja modernizirati i širiti svoju CNG mrežu, s posebnim naglaskom na integraciju biometana. Snam, glavni operator plinske infrastrukture, provodi projekte za povećanje kapaciteta injektiranja biometana i poboljšanje učinkovitosti transporta. Sjeverne regije predvode širenje, jačajući logistiku i smanjujući operativne troškove.

Cijena CNG-a u Italiji ostaje među najkonkurentnijima u Europi, s jakim regionalnim razlikama, razvojem oblikovanim energetskom krizom i budućnošću uvjetovanom biometanom.