Po svoj prilici, vodik će igrati istaknutu ulogu unutar projekata Plana oporavka posvećenih talijanskom energetskom sektoru, ali vodik se već nekoliko godina pojavljuje kao jedna od najzanimljivijih alternativa u smislu energetske tranzicije u Italiji.

Prva točka u korist vodika mogla bi biti njegov model distribucije u Italiji, koji već postoji: kapilarna mreža za transport plina u zemlji. Zapravo, vodik bi se lako mogao transportirati kroz plinovode koji presijecaju Italiju od sjevera prema jugu.

Potencijalni prodor vodika od 23% u finalnoj potrošnji procjenjuje se 2050., što bi moglo omogućiti smanjenje emisija CO2 od 28% u usporedbi s baznom godinom 2018. Domino efekt u gospodarstvu: zbog povećane krajnje upotrebe, industrija vodika i povezani uzvodni i nizvodni lanci opskrbe mogu očekivati ​​kumulativno povećanje vrijednosti proizvodnje u razdoblju 2020.-2050. između 890 i 1,5 bilijuna eura i povećanje zaposlenosti između 320 000 i 540 000 radnih mjesta.

Cijena vodika za prodaju u Italiji je oko 15 € po kg, što vozilo na vodik čini održivom alternativom za mobilnost u zemlji.