Vodik za transport već je neko vrijeme na dnevnom redu Norveške. Zaklada Bellona uvezla je Mercedes Sprinter Hydrogen kombi razvijen u njemačkom projektu WEIT 2002. godine i izvršila prvo punjenje vodikom u Norveškoj, a prva norveška struktura za punjenje vodikom započela je godinu dana kasnije. Postojeća norveška pravila i propisi morali su se prilagoditi vozilima na vodik i srodnim tehnologijama, a projekt je bio važan prvi korak u pokretanju toga.

Prva norveška vodikova stanica otvorena je 2006. u blizini Stavangera, druga u Porsgrunnu 2007. i dvije postaje otvorene u Oslu i Lieru 2009. Planirane su i vodikove stanice u Bergenu i Lyngdalu, ali ti projekti nikad nisu provedeni.

Nedavno je predstavljen plan za implementaciju H2 postaja u južnoj Norveškoj, s ambicijom da do kraja 2023. bude u funkciji do 15 putničkih i teretnih točaka s nultom emisijom. Plan je dio strategije skandinavskog zelenog razmišljanja za kamione, autobuse i automobile koji povezuju glavne prometne koridore u Norveškoj, Švedskoj i Danskoj. U početku će pokrivati ​​Norvešku južno od Trondheima i povezivati ​​se s H2 postajama u Švedskoj i Danskoj.

Norveška ima snažnu procesnu industriju i nekoliko tvrtki uključenih u proizvodnju vodika. Vodik je povremeni proizvod u proizvodnji gnojiva, a tvrtka za proizvodnju gnojiva Yara proizvela je vodik s elektrolizerima i parnim reformiranjem metana (SMR) u Herøyi (Porsgrunn). Vodik je također nusproizvod u proizvodnji proizvoda povezanih s klorom, gdje Norsk Hydro posluje u Rafnesu (Porsgrunn). Konačno, Statoil proizvodi vodik kao dio proizvodnje metanola u Tjeldbergoddenu (Norveška) iu rafineriji Mongstad u Mongstadu (Norveška).

U Norveškoj ih trenutno ima

prodajem benzinske pumpe sa vodikom